Zeljasta, višegodišnja biljka visine do 1,5 m, s vertikalnim korijenom (podzemnim korijenom) pomalo gomoljastim, koji stalno proklijava u nekoliko korijena koji prodiru do dubine od 1 metra i vrlo su slatkog okusa. Korijen nije baš razgranat. Kora je smeđe – siva, uzdužno brazdana sa bočnim korijenjem. Vanjski dio kore nije prisutan u udubljenom korijenju. Listovi su složeni i naizmjenično neparni s 3 – 8 pari foliola (tvorbe koje liče na cijele listove) ovalno – tupi, žljezdasti odozdo (vrlo ljepljivi) i za razliku od korijena vrlo su gorkog okusa. Maleni cvjetovi koji su purpurno – plave boje raspoređeni su u aksilarnim šiljcima na dugim stabljikama. Plod je komprimirani i oblika je mahune duljine 1,5 do 2,5 cm s nepravilnim rubom, malo uvijenim s 2-5 okrugle sjemenke. Pripada porodici Leguminosae-Papilionaceae. Cvjeta početkom ljeta.
Iako postoji 12 različitih vrsta slatkog korijena na 5 kontinenata, medicinski sladić je biljka koja izvorno potječe sa mediterana, srednje i južne Rusije, te Male Azije sve do Perzije. Raste u dubokom tlu, po mogućnosti glinenom. Nalazi se većim dijelom uz rubne dijelove rijeka Ebro, Tajo i Jarama.
Slatki korijen se može uzgajati sadnjom malih komadića korijena, a potrebno je pričekati tri godine prije nego korijen postane iskoristiv, jer u trećoj godini počinje sadržavati aktivne tvari. Biljka obično cvjeta od svibnja do lipnja, a bere se u jesen, kad se biljka u trećoj godini počne sušiti. Potrebno je rezati granje kako bi biljka ostala živa.
Dijelovi biljke koji se koriste:
Oguljeni korijen i podzemni bočni izbojci, tri godine od sadnje.
Aktivne tvari:
Triterpenski saponini (2-15%), uključujući glicirizin i 24-hidroksi-glicirizin, koji imaju 50 do 100 puta veću moć zaslađivanja od sirovog šećera. Glicirizin je sastavljen od kalcijevih i amonijevih soli glicirizinske kiseline (= gliciretinska kiselina: kiselina (20p-karboksil-11-okso-30-norolean-12-en-3ß-il-2-o-β-D-glukopiranozil-a1) -D – glukopiranoziduron), čiji aglikon je gliciretinska kiselina, te dvije molekule d-glukuronske kiseline koje čine ugljikohidratni dio. Postoje brojni derivati glicirizina s točkaskim modifikacijama, poput 3-okso, 11-okso, 3-oksorozola, 11-oksorozola, dioksorozola itd., koji se razlikuju u snazi njihove biološke aktivnosti. Mnogi drugi triterpenski saponini kao što su glabranin A i B, gliciretol, glabrolid, izoglobrolid, glaber kiselina, uralna kiselina itd. nalaze se i u korijenu slatkog korijena. RFE 1 (Kraljevska španjolska farmakopeja) zahtijeva sadržaj najmanje 4,0% glicirizinske kiseline u korijenu slatkog korijena.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE
Protuupalno djelovanje – (18-gliciretinska kiselina, glicirizin). Studije in vitro pokazale su da glicirizin ima protuupalno djelovanje i inhibira razgradnju ili inaktivaciju kortizola, hormona nadbubrežne žlijezde, koji pomaže tijelu da se prilagodi stresu i smanji bol.
Mineralokortikoidno djelovanje (gliciretinska kiselina). Gliciretinska kiselina uzrokuje zadržavanje natrija, klora i vode, povećava izlučivanje kalija i smanjuje diurezu. Slatki korijen na taj način povećava bubrežnu apsorpciju natrija i vode i izlučivanje kalija.
Antiulcerozno djelovanje (glicirizin, flavonoidi: 3-di- (metil-heksunorat) -4,7-dihidroksiflavonol): aktiviraju izlučivanje želučane sluzi i inhibiraju stvaranje pepsinogena.
Antispazmodičko djelovanje (flavonoidi: likviditozid i izokiritozid).
Zaštita jetre (flavonoidi, glicirizin)
Stimulator imunološkog sustava, pojačava fagocitno djelovanje retikuloendotelnog sustava (polisaharidi).
Indikacije:
Primjena iznutra
- Probavne smetnje: gastritis, gastroduodenalni čir, gastroezofagealni refluks, žgaravica, gastrointestinalni grčevi, meteorizam, zatvor, dispepsija.
- Respiratorni poremećaji: neproduktivan kašalj, prehlada, obična prehlada, bronhitis, astma i upala gornjih dišnih putova.
- Alergije
- Reumatski poremećaji, artralgija, reumatoidni artritis
- Dismenoreja
- Poremećaji jetre: ciroza i kronični hepatitis.
- Adrenokortikalna insuficijencija (Addisonova bolest).
- Sindrom kroničnog umora
Primjena izvana:
Kožne tegobe: herpes simplex, herpes zoster, seboroični dermatitis na licu, atopijski ekcem, pelenski eritem ili osip.
Paradontopatija i upala sluznice orofaringeusa (glositis, stomatitis).
Blefarokonjuktivitis.
KONTRANDIKACIJE:
- U bolesnika koji su alergični ili neuobičajeno osjetljivi na bilo koji sastojak formule
- Trudnoća: Provedene su studije na životinjama u kojima su korištene nekoliko puta veće doze od onih kod ljudi. Rezultati tih studija su pokazali embriotoksične i / ili teratogene učinke na jednu ili više ispitivanih vrsta. Međutim, nisu provedena klinička ispitivanja na ljudima, tako da je upotreba sladića prihvatljiva samo kad nema sigurnijih terapijskih alternativa. Osim toga, može uzrokovati pobačaj zbog svog estrogenog djelovanja. Lokalna primjena: Iako ga tijelo lokalno dobro podnosi i usprkos općoj sigurnosti upotrebe formule u otopini za lokalnu primjenu, nema dovoljno podataka o njegovoj sigurnoj primjeni u trudnica.
- Dojenje: korijen sladića ne smije se koristiti za vrijeme dojenja zbog estrogenih spojeva koje sadrži a koji mogu proći u majčino mlijeko i izazvati nuspojave kod novorođenčeta. Zbog toga je preporučljivo prekinuti dojenje ili izbjeći upotrebu sladića za vrijeme dojenja.
Uobičajena uporaba korijena sladića (osim u slučaju degliciranog sladića) ne preporučuje se bez pristanka liječnika u slučaju:
- Arterijske hipertenzije, srčane aritmije i zatajenje srca. S obzirom na svoj mineralokortikoidni učinak, slatki korijen može povećati reapsorpciju vode i natrija, što dovodi do hipertenzivnog stanja i elektrolitičke neravnoteže s hipernatremijom, što može pogoršati aritmiju. Uz to, može povećati izlučivanje kalija, što bi moglo pojačati učinak kardiotoničnih heterozida.
- Dijabetes: Može uzrokovati hiperglikemiju zbog sadržaja ugljikohidrata, a također i zbog toga što se većina spojeva djelomično pretvara u glukozu tijekom isušivanja.
- Hiperestrogenizam.
- Bolest jetre: kolestatski hepatitis i ciroza.
- Bubrežno oštećenje i hipokaliemija (mogu povećati diuretički gubitak kalija).
