Ljekovite biljke

DIMNJAČA (Fumaria officinalis)

Jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice makova (Papaveraceae). Visoka je do 60 cm s razgranatim, uspravim i tankim plavkasto-zelenim stabljikama. Dvostruko perasti listovi razdijeljeni su u režnjeve. Cvjetovi su dvospolni i mogu biti ružičaste ili bijele boje. Skupljeni su po 10-15 njih u duge grozdaste cvatove na vrhovima grančica. Oprašuju ih muhe i pčele. Dimnjača cvjeta u rano proljeće, a procvjetala biljka se ubire početkom cvjetanja (između travnja i lipnja).

Plod je ahenij. Sjemenke dimnjače zadržavaju sposobnost klijanja i nakon 600 godina. Jedna biljka ih godišnje proizvede od 300 – 1600.

Dimnjača izvorno potječe iz Europe i Azije. Raste na laganim, pjeskovitim te blago ilovastim tlima. Raste kao samonikla biljka na zapuštenim tlima, među usjevima, od ravnice do planinskih područja.

Latinsko ime roda Fumaria potječe od riječi fumus (dim), zbog soka biljke koji poput dima tjera suze. Na stranim jezicima naziva se common fumitory, drug fumitory, earth smoke (eng.), Gemeiner Erdrauch (njem.), fumeterree officinale, fumaria officinale, palomilla, sangre de Cristo (špa.), navadna rosnica (slo.).

Dijelovi biljke koji se koriste:

Nadzemni dio

Farmakološko djelovanje:

Ljekovita svojstva dimnjače pomažu u reguliranju rada žuči i djeluju antispazmodički, prvotno na žučni mjehur, žučovod i gastrointestinalni trakt.

Indikacije:

Primjena iznutra

> Bilijarna diskinezija, kolecistitis, žučni kamenci, ciroza

> Olakšava simptome povezane s poremećajima jetre (slabost, nedostatak apetita, glavobolja, mučnina, povraćanje).

> Hepato-bilijarne glavobolje.

> Kožni poremećaji: dermatoza, ekcem, psorijaza, eksantemi kože.

Primjena izvana

> Kožni poremećaji: dermatitis, perut i seboreja, psorijaza (fumarna kiselina).

> Konjuktivitis