Ljekovite biljke

MELISA (Melissa officinalis L)

Opis

 

Višegodišnja biljka snažnog mirisa nalik limunu, približno 70-80 cm visoka, pripada porodici usnača (Lamiaceae). Ima uspravnu, četverokutnu i vrlo razgranata stabljiku. Listovi su raspoređeni jedan nasuprot drugog, ovalnog i jagodastog oblika, smješteni na dugim peteljkama. Gornja strana im je svijetlo zelena, a donja je bljeđa, na rubovima su blago nazubljeni i dlakavi. Kada se protrljaju emitiraju limunasti miris radi sadržaja eteričnog ulja. Cvijetovi su grupirani u pršljenaste cvatove koji mogu biti žućkasto-bijeli ili ružičasti. Plod je smeđi kalavac sa nekoliko oraščića.
Cvatnja počinje u svibnju, a žetva biljke je prije toga kako bi se sačuvali njeni aktivni sastojci.

Zbog izgleda same biljke i njezinog svježeg mirisa, mnogi će zamijeniti matičnjak za mentu, odnosno paprenu metvicu. Osnovna razlika između mente i melise je u veličini listova same biljke. Melisa je uglavnom veća od mente i njezini su listovi širi i srcoliki. Također, boja melisinih listova djeluje pomalo izblijedjelo dok je menta uvijek jarko zelene boje.

Izvorno potječe iz srednje Europe i vjerojatno iz južne Francuske. Raste na sjenovitom i vlažnom tlu iako se uzgaja i na livadama i u voćnjacima kao ukrasna biljka ugodnog mirisa.

 

Dio biljke koji se koristi
list

 

Upotreba


Iz nutra (oralna):

  • probavni problemi uzrokovani tjeskobom ili nervozom
  • otežana probava, spazam, nadutost
  • nesanica, tjeskoba, depresija

Iz vana (lokalna):

  • glavobolje i migrene, lumbago, reumatizam
  • genitalni herpes
  • nervoza, nesanica, histerija