ČIČAK (Arctium lappa L.)

Veliki čičak (Arctium lappa L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Tijekom prve godine razvija samo korijen i njegove donje dijelove, što rezultira rozetom velikih listova. Drugu godinu razvijaju se stabljika, cvjetovi i plodovi. Stabljika je uspravna, snažna i razgranata, žljebasta, naraste do 150 cm visine. Korijen je mesnat, vretenast, svjetlosmeđe boje izvana a bjelkast iznutra i jako dugačak – može narasti i do 1 m a širine je do 2 cm.

Listovi su jako veliki, osobito oni koji su bliže tlu, veliki do 50 cm, široki, s dugim peteljkama i blago nazubljeni, u obliku srca. Cvjetovi si dvospolni, cjevasti, purpurnocrveni, skupljeni u kuglaste svatove na vrhovima stabljika ili postranih ogranaka, zajedno čine guste grozdove. S vanjske strane obavijene su ovojnim listovima koji završavaju kukicama. Kada dozriju i osuše se primaju se za odjeću što im omogućuje rasprostranjivanje. Sadrže mnogo sjemenki.

Kako čičak slobodno raste na Kako na otpadnim mjestima i živicama, može se sakupljati u divljini. Rasti će u gotovo bilo kojem tlu, ali korijenje se najbolje formira u dobro dreniranom tlu. Berba se mora obaviti do proljeća druge godine, prije cvatnje, koja se odvija između srpnja i rujna. Na ovaj način korijen će sačuvati svoja svojstva. Zbog snažnog korijena otporna je biljka na sušu no jako se teško vadi.

Latinsko ime roda Articum moguće je da potječe od grčke riječi arktos (medvjed), vjerojatno zbog vunastog izgleda biljke. Ime vrste lappa bio je stari naziv za biljku kod Rimljana. Na stranim jezicima poznat je kao greater burdock (eng.), Grosse Klette (njem.), grande bardane (fr.), bardana maggiore (tal.), navadni repinec (slo.).

DIO BILJKE KOJI SE KORISTI

Korijen

AKTIVNE TVARI /KEMIJSKI SASTAV

70% ugljikohidrata, od kojih 27-45% inulina te sluzi ksiloglukana i gorkih ksilana.
eterično ulje (0,06-0,18%) neobičnog sastava (fenil-acetaldehid, benzaldehid, 2-alkil-3-metoksipirazin i 2-metoksi-3-metilpirazin).
Alifatski i ciklički poliene i poliine, preko 40 spojeva. Glavni su trideka-1,11-dien-3,5,7,9-tetrain, te sumporni spojevi poput arketične kiseline, arktinon, arktinal.
gvajanolidi (dehidrokostuslakton i 11,13-dihidro-dehidrokostuslakton).
Polifenoli 1,9-3,65%, uglavnom klorogeninska i izo-klorogeninska kiselina.
triterpeni i steroli.

FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE

Čičak je biljka dermatologije i u tradicionalnoj medicini Europe i Azije koristila se ne samo kod akni, već i kod atopijskog dermatitisa, rozacee i seboroičnog dermatitisa.

Lin et al. objavljuju rezultate istraživanja hepatoprotektivnog učinka čička u štakora čija je jetra oštećena paracetamolom i tetraklormetanom. U ispitivanju su pokazali kako čičak povećava razinu zaštitne tvari glutationa u jetri, te smanjenje toksičnog malondialdehida. Ista grupa autora nekoliko godina kasnije objavljuju kako čičak štiti jetru od toksičnog oštećenja etanolom i tetraklormetanom, te normaliziraju razinu jetrenih enzima, trigliceride, glutation i smanjuju štetnu lipidnu peroksidaciju.

Kako je čičak bogat inulinom, Li et al. uspoređivali su prebiotički potencijal inulina iz čička u odnosu na inulin iz vodopije, te dugolančani inulin i frukto-oligosaharide (FOS). Zaključili su kako je prebiotički učinak čička jednako snažan kao i onaj od cikorije.

Indikacije

Kožni poremećaji: psorijaza, seboroični dermatitis, nečistoće kože, lojna cista, dermatoza, akne, ekcem, varikozni čir, stopalo sportaša, dermatomikoza, eruptivne bolesti (kozica, ospice) itd.